[:hr]

Izvještaj s projekta

Puni uzbuđenja, blagog grča, ali ponajviše radosti krenuli smo tog popodneva putem Poljske. Naš tim bio je na prvi pogled apsolutno drugačiji, a opet poseban. Putovanje je trajalo sveukupno otprilike nešto više od 24 sata. No, prije dolaska do našeg konačnog odredišta, posjetili smo prekrasni Krakow. U ovom gradu obišli smo razne građevine među kojima su i toranj Ratuszowa, trg Rynek Glowny, zelenu kupolu sv. Adalberta, no vidjeli i ulične performanse pantomimičara, slikara, uličnih svirača i povorke tradicionalno opremljenih konja. Dojmovi zbog kojih smo zaboravili i na vrijeme, i na umor, i na kofere bili su više nego savršeni. Međutim, naša ekspedicija tek je počela.

Došavši u Poronin kroz naredna dva dana upoznali smo se mnogo bolje i kvalitetnije pomoću raznih igara, energizera te aktivnosti u kojima smo bili većinom sa sudionicima iz druge države što je dalo još veću čar samim igrama. „Morali“ smo izaći iz vlastite zone komfora, pričati na jeziku kojeg svi razmiju i znati prezentirati vlasitu misao. Osjetili smo strah, blagu neprijatnost, hrpu iskrica sreće, a svakim daljnjim korakom neprimjetno rasli. To tek shavimo kad se vratimo s mnoštvom iskustava. Trećeg dana pošli smo na planinarenje Tatrom. Hodali smo oko 8 sati, dobili pokoji žulj, ali se apsolutno zabavili, pravili selfije i maštali o „osvajanju“ vrha sa kojeg Morskie oko, četvrto najdublje jezero na Tatri, ima najljepši pogled. No, samo oni rijetki i najuporni dobili su pečat kao priznanje za taj podhvat. Nakon toga, opustili smo se na termalnim bazenima i tako zaokružili taj dan. Nismo spomenuli nešto što je svaku našu večer na sebi svojstven način uveseljavalo, a to su nezaobilazne kulturne večeri. Ovaj pojam zapravo označava to da svaka od država koja sudjeluje ima svoju noć kada prezentira tradicionalnu kuhinju, značajke države, smiješne stereotipe, viceve te kao završni gol igre,plesove i nagrade. Svaki tim pokazao je izrazitu odgovornost, spontanost i suradnju međusobno te vjerujem da je to sve pridonjelo još boljoj povezanosti. Kako je sam projekt vezan uz glazbu, zadatak nam je bio prikupiti glazbu iz prošlih desetljeća kao i današnju te pobliže donijeti našim prijateljima ono što naša kulutra kroz ovaj oblik posjeduje. Od Ive Robića, Pshimodo Popa, raznih klapi do Colonije naši slušatelji imali su prilike čuti i vidjeti. I mi smo međutim naučili dosta toga o našoj glazbenoj sceni te smo živo sudjelovali u izradi prezentacije kao i u pravljenju kompromisa što je, na kraju, rezultiralo velikim pljeskom i našim pomalo crvenim obrazima.

Kao vrhunac ovog projekta bio je završni zadatak komponirati pjesmu. Razne ideje sročili smo u jedno i stvorili čaroliju nazvanu „Bora Bora“ koja se može možda poistovjetiti s ljepotom istoimenog otoka. Ipak, ovo je nešto više, ovo je ono što ostaje u srcima i bez obzira na udaljenost, kilomtere i ljeta ne briše se.

[:]